까마득해도 dolazi od pridjeva 까마득하다, koji opisuje nešto toliko daleko da djeluje nedostižno ili se jedva može razabrati. U pjesmi izražava osjećaj da je cilj bio beskrajno udaljen, ali su unatoč tome nastavili trčati bez predaha.
U ovoj pjesmi DAY6 pretvara životnu borbu u završetak velikog filma. Nakon avanture koja guši, dana nalik ratu, prelaska mora i prolaska kroz vatru, pripovjedač napokon stiže do cilja. Kaže: „드디어 끝나갑니다“ [Napokon se bliži kraj] i „크레딧이 올라갑니다“ [Podižu se odjavne špice]. To nije tužan kraj, nego trenutak olakšanja: glavni junak je sretan, više neće biti razloga za plač, muke nestaju, a brige „odlijeću“. Filmska usporedba je pomalo pretjerana, ali baš zato djeluje tako veselo i oslobađajuće.
Put do tog kraja bio je pun nepredvidivih događaja i loših dana. Ipak, junak je hodao po snijegu, prelazio planine i, kako kaže „이 악물고 버텨 왔어“ [Stisnuo sam zube i izdržao], nastavio živjeti za ovaj dan. U završnom engleskom dijelu poruka postaje sasvim izravna: „Pain is history“ [Bol je prošlost], a sreća već zove. Najljepše je što pjesma ne tvrdi da je put bio lak. Ona prvo nabraja sve kroz što je trebalo proći, a zatim mu napokon dopušta da odahne i kaže: „So it’s the end“ [Dakle, kraj je].