Verweile je poetski imperativ glagola verweilen, koji znači „zadržati se“ ili „ostati neko vreme“. U stihu „Augenblick, verweile doch“ vreme se moli da zastane, pa reč prenosi snažnu želju da savršeni trenutak nikada ne prođe.
Ovaj neobičan, književni izraz posebno je upečatljiv jer zvuči kao čarolija ili drevna molba, za razliku od svakodnevnog nemačkog bleib.
Rammsteinova pesma „Zeit“ govori o vremenu koje neumoljivo prolazi, čak i onda kada bismo najradije zaustavili jedan savršen trenutak. Slike su velike i pomalo mračne: „Wir sehen, doch sind wir blind“ [Vidimo, ali smo slepi] opisuje ljude koji gledaju svet, a ipak ne primećuju šta im se dešava. Život je prikazan kao reka: „Gefangen so im Fluss der Zeit“ [Zarobljeni u reci vremena]. Svi idemo napred, bez odmora, prema beskraju na obali. Posebno je snažan paradoks „Wir sterben weiter, bis wir leben“ [I dalje umiremo dok ne počnemo da živimo], kao da čovek tek kroz prolaznost shvata šta život zaista znači.
U drugom delu pesma prelazi na veoma blizak prizor: toplo telo u zagrljaju uskoro postaje hladno, a trenutak koji želimo da zadržimo već nestaje. „Bitte bleib steh'n“ [Molim te, ostani mirno] zvuči kao molba upućena samom vremenu, ali vreme „kennt kein Erbarmen“ [ne zna za milost]. „Der perfekte Moment“ [savršen trenutak] postoji, svi ga poznaju, ali baš zato što je savršen, želimo da potraje zauvek. Pesma završava prihvatanjem da će, kada dođe naše vreme, biti vreme za odlazak. Ipak, glas i dalje moli: „Augenblick, verweile doch“ [Trenutku, ostani još malo]. To je jednostavna, gotovo dečja želja, a upravo zato deluje tako snažno.