쓰라리는 (sseurarineun) je pridev koji znači "bolno", "gorko" ili "pekuće". Nije uobičajena reč koju čujete svaki dan, što je čini zanimljivom i pamtljivom.
U pesmi, DAY6 je koristi da opiše "쓰라리는 이 상처가" (ovu bolnu ranu), prenoseći dubok osećaj patnje i nade da će se ta bol smanjiti. Ova reč savršeno dočarava emotivni ton pesme.
U pesmi „Maybe Tomorrow“ grupe DAY6 iz Južne Koreje, pripovedač se nalazi u danima koji deluju potpuno isto: „뭘 해도 똑같고 변함없잖아“ [Šta god da uradim, sve je isto i ništa se ne menja]. Iako ipak pokušava nešto da uradi, bol oko njega ne popušta. Svet mu je zamućen, ne zna kojim putem da krene, a suze mu se skupljaju toliko da mora da podigne glavu. Slika je jednostavna i direktna: sadašnjost izgleda kao da će trajati zauvek, pa se obraća vremenu i traži od njega da konačno prođe.
Ipak, pesma se ne zaustavlja u tom mraku. „내일이 오면 오늘보단 나아지겠지“ [Kad dođe sutra, biće bolje nego danas] postaje mala rečenica za preživljavanje. Rana će možda manje peći, hladnoća će možda oslabiti, a jednog dana će se vratiti osmeh. Proleće ovde nije skrivena šifra, već slika toplote koja treba da zagrli srce posle zime. Čak i kad se poboljšanje ne vidi, pripovedač zamišlja ono što je s druge strane i ponavlja taj korak: još jedan dan, pa još jedan. „Maybe tomorrow“ zato zvuči istovremeno nežno i tvrdoglavo, kao nada koja ne obećava čudo, već kaže: izdrži do sutra.