Hackearam-me doslovno znači "hakirali su me". To je moderna i vrlo zanimljiva riječ koja se ne pojavljuje često u pjesmama, pogotovo u kontekstu ljubavnih balada.
U ovoj pjesmi, Marília Mendonça koristi je metaforički kako bi objasnila poruke koje šalje bivšem partneru. Ona tvrdi da to nije ona, već da su je "hakirali" osjećaji ili netko tko zna za njezinu slabost, što stvara dramatičan i intrigantan zaplet.
Svi znamo onaj osjećaj kad nakon prekida pokušavamo ispasti ponosni, a zapravo jedva držimo prste dalje od mobitela. Marília Mendonça ovdje pjeva o klasičnoj modernoj drami: baciš zajedničke slike u smeće na mobitelu (Joguei as nossas fotos na lixeira), ali ih nikada zapravo ne obrišeš do kraja (Pergunte se depois esvaziei / Não tive coragem - Pitaj me jesam li poslije ispraznila smeće / Nisam imala hrabrosti). Situacija postaje još gora jer čak i riječ za piće zvuči previše bolno: Me dói falar em beber / Bebê era como eu chamava você (Boli me pričati o piću / Beba je bilo kako sam te zvala) – genijalna i duhovita igra riječima na portugalskom između beber (piti) i bebê (beba/dušo).
Vrhunac ove priče je urnebesno opravdanje koje unaprijed priprema za bivšeg. Kaže mu da se ne javlja ako ga nazove usred noći jer joj je srce kloniralo SIM karticu (Meu coração clonou meu chip). Ako u sitne sate stigne poruka "vrati mi se" (volta para mim), njezina je obrana spremna: Hackearam-me, hackearam-me (Hakiran sam, hakirali su me)! Netko je drugi, tobože, poslao priznanje da ga još voli. To je onaj savršeni sertanejo humor pomiješan s tugom – svi točno znamo da je nitko nije hakirao, ali je izgovor predobar da ga ne bi iskoristila.