L'enfer znači 'pakao'. To je snažna i dramatična riječ koja se ne čuje svaki dan u pjesmama.
U ovoj pjesmi, Stromae je koristi doslovno i metaforički kako bi opisao intenzivnu mentalnu patnju i samoubilačke misli. Pjeva o "mislima koje nam čine život paklom", stvarajući živopisnu sliku unutarnje borbe i očaja. Ova snažna upotreba čini je uistinu nezaboravnom riječju.
Uronimo u "L'enfer" od Stromaea, pjesmu koja iskreno progovara o osjećaju usamljenosti i mentalnom zdravlju. Već na početku, Stromae nas uvodi u misao: "J'suis pas tout seul à être tout seul" [Nisam sam u tome što sam sam]. To je tako moćna misao, zar ne? Priznaje da, iako se osjeća usamljeno, zna da nije jedini koji se tako osjeća, što mu donosi malo olakšanja. No, unatoč tom saznanju, i dalje se osjeća sam, što je paradoks s kojim se mnogi mogu poistovjetiti.
Stromae otvoreno govori o teškim temama, spominjući: "J'ai parfois eu des pensées suicidaires" [Ponekad sam imao suicidalne misli]. On priznaje da nije ponosan na to, ali objašnjava da se ponekad čini kao jedini način da se ušutkaju te misli koje život pretvaraju u pakao. Pjesma nas tjera da razmislimo o tome kako se nosimo s teškim mislima i kako ponekad želimo samo zaboraviti sve. Ponavljajući stih "C'est bien l'problème avec toi" [To je problem s tobom], Stromae kao da razgovara sa svojim vlastitim mislima, boreći se s njima i pokušavajući pronaći rješenje. To je pjesma koja nas poziva na empatiju i razumijevanje, pokazujući da nismo sami u svojim borbama.