S’y faire je francuski idiom koji znači „naviknuti se na nešto” ili „pomiriti se s tim”, i zanimljiv je jer se ne prevodi doslovno. U pjesmi se ponavlja u mračnoj rečenici « il faudra s’y faire », kojom se opisuje prisilno prihvaćanje bolne i nepravedne situacije.
Stromae, umjetnik iz Belgije, u pjesmi „Dodo” koristi oblik uspavanke kako bi ispričao priču o djetetu koje odrasta uz nasilje i šutnju. Ponavljanje „Dodo, l’enfant do” [Spavaj, dijete, spavaj] zvuči nježno, ali riječi koje mu prethode govore o ocu koji udara majku, o odraslom muškarcu koji dodiruje dijete na nedopušten način i o naredbi „Il faudra se taire” [Morat ćeš šutjeti]. Upravo je taj sudar mirne uspavanke i strašnih prizora ono što pjesmu čini tako uznemirujućom. Izraz „Dodo” ovdje je nježan, dječji način za „spavanje”, a „bébé dormira bien vite” znači „beba će brzo zaspati”.
U drugom dijelu dijete promatra kako se nasilje prenosi kroz obitelj: majka vara oca, otac je tuče, a zatim djetetu govori da je ono krivo. Rečenica „les grands hommes mâles ne pleurent pas” [veliki muškarci ne plaču] ismijava ideju da dječaci moraju skrivati tugu i uzvratiti borbom. Na kraju se spavanje pretvara u sliku bijega: treba proći „još samo nekoliko spavanja” dok se otac više ne ustane, a pravi odmor dolazi tek „dans longtemps, très longtemps” [za dugo, jako dugo]. To nije obična pjesma za laku noć, nego namjerno mračna uspavanka o strahu, šutnji i djetetu koje pokušava preživjeti ono što mu odrasli predstavljaju kao normalno.