Wolkenreiter doslovno znači "jahač oblaka". To je složenica koja odmah stvara živopisnu sliku i nije uobičajena reč u svakodnevnom govoru ili pesmama.
U kontekstu pesme, "Wolkenreiter" se odnosi na Jenny, stjuardesu koja neprestano putuje avionom, bukvalno "jašući oblake". Ova reč savršeno dočarava njen životni stil, njenu slobodu i istovremeno njenu izolovanost, čineći je veoma zanimljivom i pamtljivom.
U pesmi "Jenny Jenny", nemački rok bend AnnenMayKantereit vodi nas kroz naporan radni dan jedne stjuardese. Sve počinje rano ujutru pred ogledalom: umorne oči, šminka i usne crvene kao cigla ("Die Lippen rot wie Ziegel"), uz obaveznu jutarnju kafu. Dženi nosi plavo-žutu uniformu ("sie trägt blau und gelb") i mašta o stalnom zaposlenju ("sie wär so gern fest angestellt"). Iako leti svaki dan i svet joj deluje manji, njen posao traži stalnu masku profesionalnosti. Zato je bend naziva "jahačicom oblaka" koja prosto nastavlja da se smeši ("Jenny Jenny, Wolkenreiter, lächelt einfach immer weiter"), baš kao i sve ostale stjuardese.
Nakon sletanja, ona je miran osmeh u haosu ("das Lächeln in der Brandung") dok hiljade nervoznih putnika čeka pasošku kontrolu i carinu. Između letova slede tri sata pauze na aerodromu gde pije hladnu kafu i gugla Panamu, gde je jednom provela samo deset minuta. Leteći deset hiljada milja iznad mora svakog dana, Dženi dođe kući toliko iscrpljena da više i ne zna odakle se vratila ("weiß nich' mehr woher"). Bend kroz ovaj ritmični rok zvuk pruža direktan pogled na usamljenost i umor iza profesionalnog osmeha u avio-industriji.