Абордаж (abordaž) je pomorski termin koji znači "abordaža" – napad na brod ukrcavanjem. To je reč koja se retko sreće u svakodnevnom govoru, a kamoli u ljubavnim pesmama, što je čini veoma zanimljivom.
U kontekstu pesme, Okean Elzy je koristi metaforički. Stih "Та ти наступаєш ти на абордаж" (Ali ti napadaš, ti ideš u abordaž) opisuje intenzivan, skoro agresivan pristup voljene osobe, kao da se bori za srce ili pažnju. Ova neobična metafora daje pesmi dramatičan i strastven ton.
„Više neba“ je pesma o osobi koja se raspada kada voljena žena odlazi. Posle još jednog završenog dana, pripovedač kaže: „Ти скоро підеш“ [Uskoro ćeš otići], a zatim preteruje do kraja: „І закінчиться моє життя“ [I moj život će se završiti]. Njegova slika je posebno neobična: „Я відчуваю як падаю в небо“ [Osećam kako padam u nebo]. On ne pada nadole, već u beskrajno nebo, bez mesta na kome bi se zaustavio. Refren „Вище неба“ [Iznad neba] zvuči kao da je ona toliko daleko i visoko da joj više ne može prići: „Чом у душу не пускаєш“ [Zašto me ne puštaš u dušu?].
Pesma stalno spaja opasnost i sreću u njenim očima: „Очі твої то моя небезпека / І ті ж самі очі то щастя моє“ [Tvoje oči su moja opasnost / A te iste oči su moja sreća]. Hladna voda ne može da ugasi njegovu žeđ, a zaborav ne može da utiša dušu. U završnici on kaže da ona „наступаєш ... на абордаж“ [nadireš, ukrcavaš se kao pri napadu na brod], što je nagla, pomalo filmska pomorska slika: ona preuzima kontrolu, a on ne uspeva ni da ćuti ni da pobegne. Za učenje jezika, obratite pažnju na „Хей, хоч сьогодні не йди“ [Hej, samo nemoj danas da odeš]. To je jednostavna molba, ali u ovoj pesmi zvuči kao jedino za šta se još drži.