Orizzonte znači 'horizont'. To je reč koja se često koristi u poeziji i pesmama da opiše daljinu, budućnost ili granicu nečega.
U pesmi "Time To Say Goodbye", Andrea Bocelli peva "Sogno all'orizzonte" (Sanjam na horizontu). Ova reč stvara sliku nade i čežnje za nečim što je daleko, ali dostižno, savršeno se uklapajući u emotivni ton pesme o putovanju i rastanku.
Iako engleski naslov viče Time to say goodbye (Vreme je za rastanak), italijanski stihovi pričaju sasvim drugu priču. Umesto tužnog kraja, Andrea Bočeli i Sara Brajtman ovde pevaju o zajedničkom polasku na put. Sve kreće iz tišine i mraka sobe gde reči nedostaju kada nema sunca: Quando sono sola / Sogno all'orizzonte / E mancan le parole (Kada sam sama / Sanjam na horizontu / I nedostaju reči). Sunce i svetlost ovde nisu samo vreme napolju, već prisustvo druge osobe. Čim se javi voljeno biće, soba se otvara, a prozor propušta svetlost koju je neko doneo pravo sa ulice.
Pravi preokret nastaje sa zakletvom Con te partirò (Sa tobom ću poći). Nema nikakvog ostajanja u prošlosti. Peva se o mestima koja nikada ranije nisu videli zajedno: Paesi che non ho mai / Veduto e vissuto con te (Zemlje koje nikada nisam / Video i proživeo sa tobom). Čak i kada zamišljaju brodove koji plove preko mora koja non esistono più (više ne postoje), poenta je u zajedničkom bekstvu. Dok jedno drugom govore Tu mia luna (Ti moj meseče) i Mio sole (Moje sunce), jasno je da se ne opraštaju jedno od drugog, već od sveta u kome su morali da budu sami.