Incanto znači 'čarolija' ili 'očaranost'. To je reč koja evocira osećaj magije i lepote, savršeno se uklapajući u romantičnu atmosferu pesme.
U kontekstu pesme, Andrea Bocelli peva o "dolce incanto del mattino" (slatkoj čaroliji jutra), opisujući kako je jutarnja lepota Portofina doprinela susretu sa voljenom osobom. Ova reč dodaje poetski sloj i naglašava magičnost trenutka zaljubljivanja.
Andrea Bočeli nas ovom pesmom vodi pravo na obalu italijanskog primorja, gde se odvija klasična mediteranska ljubavna priča. Sve počinje jednim slučajnim susretom koji menja sve: „Lo strano gioco del destino / A Portofino m'ha preso il cuor” („Čudna igra sudbine / U Portofinu mi je uzela srce”). Portofino je malo, slikovito ribarsko mesto u Italiji, a stihovi ga opisuju kroz jutarnju tišinu dok more donosi voljenu osobu („Nel dolce incanto del mattino / Il mare ti ha portato a me” – „U slatkoj čaroliji jutra / More te je donelo k meni”).
Ono što ovu numeru čini posebnom jeste nostalgično sećanje na trenutke čekanja i nežnosti. Pevač sklapa oči i ponovo vidi komad neba, drago lice i poljupce koje ne može da zaboravi („Ricordo un angolo di cielo / Dove ti stavo ad aspettar” – „Sećam se jednog kutka neba / Gde sam te čekao”). Na kraju, tuga nestaje jer ljubav pobeđuje usamljenost: „Non è più triste il mio cammino” („Moj put više nije tužan”). Kroz jednostavne i pevljive stihove, tekst slavi sudbinu koja neočekivano donese sreću na morskoj obali.