Sussurrato znači 'šapnut' ili 'prošaputan'. To je reč koja odmah dočarava intimnost, nežnost i tajanstvenost, a nije svakodnevna reč koju biste čuli u svakoj pesmi.
U kontekstu pesme „Inno Sussurrato“ (Šapnuta himna), ova reč je ključna jer opisuje himnu koja se ne peva glasno, već se izgovara tiho, skoro kao molitva ili tajna poruka. To stvara osećaj duboke duhovnosti i lične veze sa božanskim, čineći je veoma privlačnom i emotivnom rečju.
Andrea Bočeli, jedan od najpoznatijih italijanskih tenora, donosi nam pesmu koja zvuči kao iskrena, lična molitva. Od samog početka, on se obraća Ocu: „Padre mio stammi accanto“ (Oče moj, budi uz mene) i traži snagu da nastavi dalje. Pesma govori o osećaju izgubljenosti i potrebi za vođstvom, opisujući ljude kao „persi senza te“ (izgubljene bez tebe).
Kroz pesmu, molitva se razvija od tihog šapata do snažnog poziva. Počinje kao „Inno sussurrato“ (Šaputana himna), ali kasnije eksplodira u zvuk: „Scoppia, tuona / Vola, più forte sia con te la mia voce“ (Prasni, zagrmi / Leti, neka moj glas bude jači s tobom). To je prelepa slika kako vera može da pruži nadu u teškim vremenima, opisanim kao „un lungo inverno“ (duga zima), uz obećanje da će „Primavera tornerà“ (proleće se vratiti).