Muritor de rând se prevodi kao „običan smrtnik“. To je zanimljiv izraz koji se ne sreće često u svakodnevnom govoru ili u popularnim pesmama.
U kontekstu pesme, pevač kaže: „Așa că am ales să te iubesc / Ca un simplu muritor de rând“ (Tako da sam izabrao da te volim / Kao običan smrtnik). Ova fraza naglašava dubinu i iskrenost ljubavi koja prevazilazi večnost, birajući jednostavnu, ljudsku ljubav umesto nečeg uzvišenijeg, što je čini veoma poetičnom i dirljivom.
Ova pesma The Motansa, „Înainte Să Ne Fi Născut“ (Pre nego što smo se rodili), je prelepa priča o srodnim dušama i obećanjima koja su data mnogo pre nego što smo uopšte kročili na Zemlju. Počinje sa idejom da smo, pre našeg rođenja, mi birali jedno drugom boju očiju. „Te-am rugat pe tine să-mi alegi culoarea ochilor“ (Zamolio sam te da mi izabereš boju očiju) – zar to nije divna slika? Pošto su naše duše bile mlade i videle samo nebo, izabrali smo plavu boju za oči. Pesma govori o čekanju i ponovnom susretu, o tome kako vreme i slomljeno srce ne mogu da izbrišu obećanje koje smo dali da ćemo se ponovo sresti.
U pesmi se provlači i misao da je možda „Apusul de soare e doar răsăritul văzut de la spate“ (Zalazak sunca samo izlazak sunca viđen sa leđa), što je tako optimističan način da se gleda na kraj nečega. U drugoj strofi se razmišlja o tome da ćemo se možda u nekom drugom životu ponovo naći i naučiti da budemo srećni, „Admirând câte două răsărituri pe zi“ (Diveći se dvama izlascima sunca dnevno). To je pesma o nadi, večnoj ljubavi i uverenju da će se srodne duše uvek pronaći, bez obzira na sve. Stvarno mi se sviđa kako se ovde mešaju prošlost, sadašnjost i budućnost.