Wurzeln doslovno znači „korijeni”, ali se često metaforički odnosi na podrijetlo, identitet i osjećaj pripadnosti.
U pjesmi izraz „Meine Wurzeln, mein Revier” pokazuje snažnu povezanost autora s istočnom Njemačkom, unatoč njezinim problemima i podjelama.
U pjesmi „Mein Osten” pripovjedačica se obraća svom istoku Njemačke kao nekome koga dobro poznaje i kojemu pripada: „Meine Wurzeln, mein Revier” [Moji korijeni, moj teritorij]. Sve počinje slikama mračne noći, tužnim vijestima i imenom njezina rodnog grada u televizijskom tekućem tekstu. Ona ne skriva bijes i podjele koje vidi oko sebe, ali odbija zaboraviti odakle dolazi. Izraz „Mein Osten” [Moj istok] zvuči istodobno prisno i pomalo zaštitnički, kao razgovor s grubim, ponosnim krajem koji ipak ima „freundlichen Blick” [prijazan pogled].
Pjesma je i jasan poziv protiv mržnje i krajnje desnih ideja: „Ideen von 1933” [ideje iz 1933.] izravno upućuju na nacističku ideologiju, bez uljepšavanja. Pukotine prolaze kroz obitelji, pa tako i kroz samu pripovjedačicu, ali „mit Mittelfingern lösen wir dieses Problem hier nicht” [srednjim prstima nećemo riješiti ovaj problem]. Drugim riječima, geste prezira nisu dovoljne. Treba razgovarati, svađati se kad je potrebno i tražiti kompromise. Unatoč svemu, ona vjeruje da njezin istok neće odustati i kaže da nije „komplett im Arsch” [potpuno propao], što je namjerno gruba, razgovorna fraza. Najljepši dio je ta napetost: može mu priznati bijes i strah, a ipak mu reći „Ich steh’ zu dir” [uz tebe sam].