Мольфар (Molfar) Lyrics in Croatian by Kozak System
Мольфар [molfar] je rijetka i posebno ukrajinska riječ za tradicionalnog karpatskog vrača, iscjelitelja ili čovjeka s nadnaravnim moćima. U pjesmi je molfar prikazan kao tajanstveni lik koji razgovara sa zemljom, oplakuje poginule i pokušava im pomoći, što riječi daje snažan mitski i emotivan značaj.
U pjesmi „Мольфар (Molfar)” Kozak System vodi nas na bojište nakon bitke. Molfar, tajanstveni ukrajinski iscjelitelj i čovjek povezan sa zemljom i duhovnim svijetom, hoda među poginulim vojnicima i ugljenom, plačući „kao solju”. U dlan uzima zemlju i šapće joj da mora dati snagu njegovoj žrtvi, ali zemlja šuti. On kleči pred mrtvima i moli Boga: „Ne kažnjavaj molfara, Bože” [Nemoj kazniti molfara, Bože]. Ne tvrdi da može vratiti heroje. Njegova je moć ovdje ograničena na žalovanje i pokop, dok u krčmi pogrebnik slavi uz rečenicu „Це война” [To je rat]. Taj sudar tišine polja i grubog, gotovo nadrealnog prizora u krčmi čini pjesmu posebno snažnom.
U drugom dijelu molfar pokušava crno oružje pretvoriti u rode, ptice koje se mogu vinuti prema nebu. Moli Boga da poginulima oprosti sve i da ih pusti poput ptica. „А лелек нема у небі, полетіли” [A roda više nema na nebu, odletjele su] donosi mali znak oslobođenja: mrtvi više nisu na zemlji, među pepelom i oružjem. Refren ga naziva kozakom i govori mu: „Не сумуй” [Ne tuguj], jer su se vojnici „піднялись вище хмар” [uzdigli iznad oblaka]. Pjesma zato ne nudi jednostavnu pobjedu. Nudi sliku čovjeka koji ne može spasiti mrtve, ali ih pokušava predati nebu.
