Ombrelle znači 'suncobran', ali ne onaj veliki za plažu, već mali, elegantni suncobran koji se nekada koristio za zaštitu od sunca, često kao modni dodatak.
U pjesmi, Indila pjeva: "Et je marche seule cachée sous mon ombrelle" (I hodam sama skrivena pod svojim suncobranom). Ova riječ stvara sliku krhkosti i želje za skrivanjem, dodajući pjesmi dašak melankolije i ranjivosti, što je čini zanimljivom i pomalo neobičnom u modernoj glazbi.
U ovoj pjesmi Indila govori iz perspektive osobe koja očajnički želi da je drugi saslušaju i razumiju: „Je veux qu'on m'écoute“ [Želim da me slušaju] i „Dis-moi pourquoi j'suis là“ [Reci mi zašto sam ovdje]. Sama hoda pod suncobranom, moli druge da joj se ne rugaju i ide u Pôle Emploi, francuski ured za zapošljavanje. Njezino je raspoloženje „à plat“ [potpuno na dnu], ali se ponekad pravi važna i pokušava se šaliti. Refren „Parle à ta tête“ [Razgovaraj sa svojom glavom] zvuči kao neobičan, pomalo zadirkujući savjet: zastani, razgovaraj sa sobom i poslušaj što ti se događa u glavi.
Kasnije postaje sasvim izravna: „J'suis en mode burn out“ [U stanju sam izgaranja], sve je peče, pritišće i ide joj u glavu, dok se ipak trudi zadržati osmijeh. Oko nje su svjetla, buka, ljubav i „absinthe“ [apsint, jako alkoholno piće], kao da je grad istodobno zavodi i opija. Unatoč umoru, želi živjeti potpuno: putovati od Pariza, Atene i Venecije do Harlema i Moskve, voljeti, plesati, plakati i osjećati da postoji. Posebno je lijepa njezina želja da život zasja „comme l'éclat d'une étoile“ [poput sjaja zvijezde], uz priznanje da je vrijeme vrijedno upravo zato što ga imamo sve manje.