Déraisonne dolazi od glagola déraisonner, što znači 'gubiti razum' ili 'ponašati se nerazumno'. To je snažna i emotivna riječ koja se ne pojavljuje često u svakodnevnom govoru.
U kontekstu pjesme, Indila pjeva: "Et si parfois je déraisonne, Ton absence est mon seul hiver" (A ako ponekad gubim razum, Tvoja odsutnost je moja jedina zima). Ova riječ naglašava dubinu njezine boli i zbunjenosti uzrokovane odsutnošću voljene osobe, čineći je vrlo upečatljivom.
U pjesmi „Feuille D’automne” francuske umjetnice Indile pripovjedačica se uspoređuje s mrtvim jesenskim listom: „Tout comme une feuille morte” [Baš poput mrtvog lista]. Taj je list završio kraj nečijih vrata i samo čeka da se podigne vjetar koji će ga odnijeti prema nečemu višem. Jesen zato nije samo godišnje doba, nego vrijeme čekanja, samoće i skupljanja snage. Ipak, kroz pjesmu prolaze „Mille et une couleurs” [Tisuću i jedna boja], boje koje joj pokreću srce u ritmu godišnjih doba. Ispod tužne vrbe sanja o boljem životu, ali priznaje: „Alors j’attends encore” [Zato još čekam]. To je vrlo lijepa, pomalo dramatična slika osobe koja još nije odustala.
U drugom dijelu čekanje postaje osobnije. Pripovjedačica obećava: „Non, jamais je ne t’abandonne” [Ne, nikada te neću napustiti], a odsutnost voljene osobe naziva svojim jedinim zimskim razdobljem. Ipak, zamišlja dolazak proljeća i ljeta: „Tu viendras toi qui m’es si cher” [Doći ćeš ti, koji si mi tako drag]. Kada se ta osoba pojavi, čekanje prestaje, a vani više nije tako hladno. Završetak je nježniji i vedriji: ona više ne broji sate, nego je do zore ljuljana osjećajem nade. Stih „Toute une vie n’est qu’un seul jour sur terre” [Cijeli život samo je jedan dan na zemlji] podsjeća da se godišnja doba i život brzo mijenjaju, pa vrijedi sačuvati vjeru čak i dok još čekamo.