Romanza se prevodi kao "romanca" ili "romansa". To je klasičan talijanski izraz koji se odnosi na kratku, lirsku glazbenu kompoziciju, često romantičnog ili sentimentalnog karaktera.
U kontekstu pjesme Andrea Bocellija, naslov "Romanza" odmah postavlja ton za duboku emocionalnu priču o ljubavi, gubitku i razmišljanju o životu. To je elegantna riječ koja savršeno sažima srž pjesme.
„Romanza” Andrea Bocellija zvuči kao oproštaj koji se događa pred očima pripovjedača, ali on ga ne uspijeva zaustaviti. Žena ga „con gli occhi ... viene a cercar” [očima dolazi tražiti], zatim ga rukama polako privuče i pusti: „Lentamente mi stringe, lentamente mi lascia” [polako me grli, polako me napušta]. Slike se pomalo pretjerano, gotovo filmski, nižu jedna za drugom: ona skida „i posljednji veo”, „i posljednje nebo” i „i posljednji poljubac”. Pripovjedač ostaje razmišljati je li kriv on ili ona, dok pjesma postavlja veliko i neugodno pitanje: „Ma la vita cos’è” [Ali što je život?] Odgovor je nesiguran: „Tutto o niente, forse neanche un perché” [Sve ili ništa, možda čak ni neko zašto].
Najviše boli to što se ljubav ovdje naziva „una spina nel cuore che non fa dolore” [trn u srcu koji ne boli]. To nije jednostavno objašnjenje, nego čudna slika osjećaja koji je prisutan, a ipak je gotovo bez osjeta. Oko njih je „un deserto” [pustinja], ljudi su poput pijeska, a ona ga više ne čuje i ne vidi. On bi joj želio reći da je uz nju, ali nema hrabrosti ni snage. Pred kraj ponavlja „Ave Maria” [Zdravo Marijo], a zatim shvaća da je ona „in silenzio ... andata a dormir” [u tišini otišla spavati]. U pjesmi to zvuči kao konačan odlazak, dok se pripovjedač i dalje vrti oko krivnje i ostaje sam sa svojim neizgovorenim riječima.