Malédictions znači 'prokletstva'. To je snažna reč koja se ne čuje često u svakodnevnom govoru, a kamoli u pesmama, što je čini veoma upečatljivom.
U pesmi, Stromae koristi ovu reč u kontrastu sa 'bénédictions' (blagoslovima) kako bi opisao složenu prirodu odnosa. On peva o "najlepšim prokletstvima" ("la plus belle des malédictions"), što stvara paradoksalnu sliku ljubavi koja je istovremeno i blagoslov i prokletstvo, čineći je izuzetno intrigantnom.
Belgijski muzičar Stromae i pevačica Pomme donose nam plesnu, ali prilično mračnu priču o vezi u kojoj se ljubav i mržnja neprestano sudaraju. Pesma počinje direktno u glavu: "Je t'aime, je te hais" (Volim te, mrzim te). Glavni lik priznaje da je ta osoba istovremeno "la meilleure chose" (najbolja stvar) i "la pire chose" (najgora stvar) koja mu se desila u životu, pa čak i žali za danom kada su se sreli. Posebno je zanimljivo kako se poigravaju starom francuskom izrekom "mieux vaut être seul que mal accompagné" (bolje biti sam nego u lošem društvu), ali je ovde izvrću u ironično: "Plutôt qu'être seul, mieux vaut être mal accompagné" (Pre nego biti sam, bolje je biti u lošem društvu). Strah od samoće očigledno pobeđuje zdrav razum.
Kroz zarazni plesni ritam, oni istražuju paradoks gde ti je partner ujedno i "ma meilleure ennemie" (moja najbolja neprijateljica). Oslanjaju se i na čuveni savet da držiš prijatelje blizu, ali neprijatelje još bliže ("Encore plus près d'tes adversaires"), samo što je ovde neprijatelj osoba koju voliš. Čak i samo ime te osobe boli kada se izgovori, ostavljajući pitanje da li to ime budi "la haine" (mržnju) ili "la douceur" (nežnost). Na kraju, umesto lažnog mira, poruka je jasna i oštra: "Fuis-moi, le pire, c'est toi et moi" (Beži od mene, najgore smo ti i ja), što vodi do neizbežnog kraja: "Je t'aime, je te quitte" (Volim te, ostavljam te).