Egidą dolazi od riječi 'egida', što znači 'zaštita', 'pokroviteljstvo' ili 'okrilje'. To je pomalo arhaična i poetična riječ koja se ne koristi često u svakodnevnom govoru, što je čini zanimljivom.
U pjesmi, Sanah pjeva: "Byliśmy pod boską egidą" (Bili smo pod božanskom zaštitom). Ova fraza evocira osjećaj sudbine i posebne zaštite koja je okruživala ljubavni odnos, dajući mu gotovo mitsku dimenziju. To je riječ koja dodaje dubinu i romantični ton stihu.
U pjesmi "Było, Minęło" Sanah nas vodi kroz sjećanja na propuštenu ljubav, onu koja je mogla biti, ali nikada nije. Pjevačica se pita zašto joj nikada nije dao do znanja, zašto nije rekao ni riječ, iako je mogao biti pored nje i nježno je ljubiti: "Nigdy nie dałeś znać, nie powiedziałeś słowa / Mogłeś tu obok być i czule mnie całować" [Nikad mi nisi dao do znanja, nisi rekao ni riječ / Mogao si biti ovdje pored i nježno me ljubiti].
Sanah nam slikovito dočarava kako se sve promijenilo, čak i priroda – snijeg pada u srpnju, a sjeverni mraz je na jugu: "Śnieg spadł w lipcu, nie w grudniu / Północny mróz jest na południu" [Snijeg je pao u srpnju, ne u prosincu / Sjeverni mraz je na jugu]. Njezin glas više nije sopran, već alt, a njega više neće sresti. Iako je prošlost puna lijepih uspomena, poput onih kada su im se ruke ispreplele kod Varšavske sirene, sada je sve drugačije. Wisła i dalje teče, a ona se tješi suncem koje je miluje umjesto njegovih usana: "I słońce mnie słodko muska / W zastępstwie za twoje usta" [I sunce me slatko miluje / Umjesto tvojih usana]. Pjesma je tužna, ali i puna nade, jer iako je prošlo, život ide dalje.