Невидальщиной [nevidalshchinoi] označava nešto neviđeno, neobično ili gotovo čudesno. To je rijetka i slikovita riječ, izvedena od izraza невидаль [nevidal], koji znači nešto što se rijetko viđa.
U stihu «Какой-то невидальщиной формировалось» [kakoi-to nevidalshchinoi formirovalos] opisuje kako se nešto oblikovalo na potpuno neobičan, gotovo čaroban način. Zbog neobičnog zvuka i poetskog značenja riječ je posebno pamtljiva za učenike ruskog.
U pjesmi „Дом (Dom)” pripovjedač želi slobodu, ali ne bilo kakvu: želi biti slobodan „без моей боли” [bez svoje boli] i ponovno vidjeti snove, čak i „море снов” [more snova]. Najvažnija mu je blizina druge osobe, pa je moli: „Просто будь рядом со мной” [Samo budi kraj mene]. Slike palmi, pijeska i istoka stvaraju dojam bijega na sunčano mjesto, ali riječ дом znači „dom”. Zato je zanimljivo što se taj dom ne opisuje kao zgrada, nego kao blizina voljene osobe, „недалече обок близ дома своего” [nedaleko, pokraj svog doma].
Tekst zatim skače između euforije i velikih životnih slika: pripovjedač govori o predivnim mjestima, „nektaru” kojim se napio do sita i o tome da je svijet pravo čudo. Spominje i Bajkal, veliko jezero u Rusiji, u stihu „выплыть с Байкала” [isplivati iz Bajkala], kao da želi izaći iz nečega golemog i dosegnuti cilj. Rečenice „Ангедония не наша тропа” [anhedonija nije naš put] i „Ты забудь что такое депрессия” [zaboravi što je depresija] vrlo su izravne: on odbija bezvoljnost i bira ushit, samokontrolu i zajednički korak naprijed. Refren se vraća poput jednostavne molbe: budi uz mene, pa će i sloboda bez boli i „more snova” biti bliže.