Malelingue doslovno znači „zli jezici“, odnosno ljudi koji šire tračeve i govore loše o drugima. To je upečatljiva italijanska složenica koja se ne pojavljuje često u svakodnevnim pesmama.
U pesmi se kaže da su malelingue otišle, dok pevač prevazilazi njihove kritike i nastavlja svojim putem. Reč tako nosi snažnu poruku o oslobađanju od tuđih osuda i negativnosti.
„Il dono della vita“ znači „dar života“, a ova pesma taj izraz pretvara u veoma ličan zavet. Govornik se obraća ljudima koji su ga ogovarali i spuštali: „Stronzi vi vedo“ [Vidim vas, idioti], pri čemu je stronzi gruba uvreda, otprilike „kreteni“ ili „gadovi“. Njihovi podsmesi i optužujući prst nisu mu pomogli, ali su ga, pomalo ironično, pogurali ka „retta via“ [pravom putu]. Sada ih poziva da gledaju kako leti visoko, dodiruje sunce i ne pada. Slika je prkosna, direktna i pomalo drska, baš kao osmeh nekoga ko je konačno izašao iz tuđe senke.
Najtopliji deo pesme okrenut je njegovoj majci. On želi da joj uzvrati životni dar tako što će naporno raditi, „spaccarmi schiena, mani, gambe e braccia“ [polomiti leđa, šake, noge i ruke], i biti ponosan na svoj trud. Čak i kada mu se činilo da je Bog okrenuo leđa dok je padao, dovoljan je „un raggio di sole, un soffio di vento“ [zraka sunca, dašak vetra] da ponovo pronađe snagu. „Io rinasco dalla mia cenere“ [Rađam se ponovo iz svog pepela] daje pesmi sliku feniksa: posle iscrpljenosti i poraza, on se vraća sebi. U završnici noge popuštaju, ali srce i dalje kuca, dok svetlost probija tlo. To je uporan, fizički prikaz preživljavanja, rada i novog početka.