Kunniavieras doslovno znači 'počasni gost'. To je složenica od riječi kunnia (čast) i vieras (gost), što je čini zanimljivom i pomalo neobičnom riječi.
U ovoj pjesmi, tuga je personificirana kao počasni gost kojeg treba primiti, njegovati i slušati. Ova metafora daje dubinu i jedinstven pogled na tugu, prikazujući je ne kao nešto što treba izbjegavati, već kao važnog posjetitelja s porukom.
U pjesmi "Suru On Kunniavieras" (Tuga je počasni gost) Jenni Vartiainen nas poziva da prigrlimo tugu, umjesto da je odbacujemo. Ona nam govori da tugu treba zalijevati suzama, baš kao što se zalijeva cvijeće, kako bi mogla procvjetati. Zanimljivo, zar ne?
Pjesma nas uči da tugu trebamo njegovati i paziti da se ne izgubi, jer nam ona donosi važne lekcije. Jenni kaže: "Pyydä se sisälle, syötä juota / Tarjoa yösija silloin" (Pozovi je unutra, nahrani je, napoji je / Ponudi joj prenoćište tada). To je snažna poruka o prihvaćanju i razumijevanju. Sjećanja su, kako kaže, "kalleinta kultaa" (najdragocjenije zlato), a suze su tu da nam pomognu da ih obradimo. Tuga će otići, ali će se i vratiti, uvijek nas učeći nešto novo.