Arvoituksia je partitiv množine riječi arvoitus, što znači „zagonetka”.
U stihu arvoituksia meidän kasvoilla opisuje zagonetne izraze na licima dvoje ljudi pri prvom susretu, kao da još pokušavaju odgonetnuti jedno drugo.
U pjesmi „Nettiin” („Na internet”) Jenni Vartiainen priča o vezi koja je počela nježno i pomalo tajanstveno: „Kun me tavattiin oli mukavaa” [Kad smo se upoznali, bilo je lijepo]. Par se useljava u mali stan na Annankatu i počinje živjeti kao par, ali nakon prekida bivši partner objavljuje njezine intimne snimke na internetu. Refren namjerno zvuči ironično: „Sä laitoit minut nettiin” [Stavio si me na internet], a izraz „niin kuin luonto minut tarkoitti” [onako kako me priroda stvorila] ovdje upućuje na njezinu golotinju, koju je netko drugi pretvorio u javni sadržaj.
Najviše pogađa to što se privatnost širi izvan ekrana: „Koko maailma mua katselee” [Cijeli svijet me gleda], čak i prodavačica na blagajni možda zna što je vidjela. Stih „Sinä munapää et voi ymmärtää” [Ti, budalo, ne možeš razumjeti] koristi grubu finsku uvredu, pa ljutnja zvuči izravno i pomalo crnohumorno. „Ihmiset hauraita, vaikka haureita” [Ljudi su krhki, iako su razvratni] suprotstavlja ljudsku ranjivost tuđoj znatiželji, dok se neki sadržaj, kaže pjesma, ipak treba zadržati u malom krugu. A onda se pojavljuje neki Ilpo koji gleda i dodiruje se, čime pitanje „Eikö mikään ole enää omaa?” [Zar više ništa nije moje?] postaje još neugodnije: nakon objave na internetu, ni vlastito tijelo više ne djeluje kao nešto nad čim osoba ima kontrolu.