Necunoscut znači 'nepoznato'. To je reč koja se često koristi u svakodnevnom govoru, ali u ovoj pesmi dobija dublje značenje.
Irina Rimes peva: "Mamă, te-am crezut, mi-a fost frică de necunoscut" (Mama, verovala sam ti, plašila sam se nepoznatog). Ovde se 'necunoscut' odnosi na strah od budućnosti, neizvesnosti i svega što život nosi, što je univerzalna emocija i čini reč veoma rezonantnom u kontekstu pesme.
U pesmi „Acasă“ (Kući) Irina Rimes nas vodi na emotivno putovanje, istražujući čežnju za domom i suočavanje sa životnim izazovima. Kroz stihove, ona se priseća majčinih saveta i razmišlja o svom putu.
Irina počinje pesmu sećanjem na majčine reči: „Mama îmi spunea „fată, vezi că lumea-i rea!' Dar eu n-o vedeam deloc așa“ (Mama mi je govorila „ćerko, pazi, svet je zao! Ali ja ga uopšte nisam tako videla“). Majka ju je savetovala da se drži pisanja, govoreći joj da će je „Muzica ta te va salva“ (Tvoja muzika će te spasiti). Iako se plašila nepoznatog, vreme je prolazilo i Irina je stvorila nešto svoje. Sada joj nedostaje dom, a taj osećaj je toliko jak da kaže: „Și te voi suna după piesa asta“ (I pozvaću te posle ove pesme). Ona priziva vetar, talase i kišu da je odnesu „acasă“ (kući), tamo gde su joj misli, gde noći ne spava, gde nema briga i gde se ne oseća kao stranac.