Reč "naufragio" doslovno znači "brodolom". To je snažna i dramatična reč koju ne čujete u pesmama svaki dan.
U ovoj pesmi, ZAZ je koristi metaforički da opiše osećaj usamljenosti i očaja, kao da se poruke nade gube u moru. Ona peva o "svim kricima S.O.S." koji se gube u vazduhu i vodi, stvarajući živopisnu sliku borbe protiv talasa života. Ova poetska upotreba čini je zaista nezaboravnom rečju.
Zamisli da bacaš praznu flašu u more i nadaš se čudu. Baš tako počinje ova numera: „Comme un fou va jeter à la mer des bouteilles vides et puis espère” (Kao ludak koji baca prazne flaše u more i onda se nada). Francuska pevačica ZAZ ovde peva o onom teškom osećaju kada si preplavljen problemima, pa pokušavaš da pošalješ poruku upomoć, makar ona bila ispisana samo vazduhom („S.O.S. écrit avec de l'air”). Dok oko nje vlada gužva i buka, ona trči i grčevito se drži za život („Et je cours je me raccroche la vie”), pokušavajući da zagluši sopstvenu usamljenost masom tela koja je okružuju, iako niko oko nje zapravo ne razume šta ona pokušava da kaže.
Posebno je upečatljiv izraz „Je me saoule avec le bruit” (Opijam se bukom), gde glagol se saouler doslovno znači napiti se alkoholom, ali se ovde koristi da opiše bežanje u galamu spoljašnjeg sveta kako ne bi čula sopstveni strah. Poruke u staklenim brodovima vode bitku sa talasima, lome se o stene, a onda sledi preokret: ona skuplja te krhotine stakla i lepi ih nazad („Et j'ai ramassé les bouts de verre, j'ai recollé tous les morceaux”). Prošlost se ne može promeniti („Contre le passé y'a rien à faire”), ali kroz sav taj lom i morske pene dolazi do zaključka da vredi nastaviti dalje u svetu gde najbolje tek treba da se stvori.