Impronta znači „otisak” ili „trag”, a riječ zvuči poetičnije i snažnije od uobičajenog segno („znak”). U pjesmi se odnosi na trag koji je voljena osoba ostavila na jastuku, kao simbol njezine prisutnosti koja još uvijek traje i nakon odlaska.
Zamisli hladnu zimsku večer, sjediš uz vatru dok vani tiho pada snijeg, a ti ne možeš zaspati jer ti netko užasno fali. Upravo u taj ugođaj vodi nas talijanska pop grupa Ricchi e Poveri s pjesmom Come Vorrei. Pjevač je zatvoren u kući gdje mu je tišina jedini prijatelj (Sto chiuso in casa col silenzio per amico [Zatvoren sam u kući s tišinom kao prijateljem]) i prisjeća se prošle godine, pitajući se kako se sve tako brzo promijenilo. Umjesto toplih blagdana, zima donosi samo prazninu i tihu nadu da priča ipak nije gotova: Speriamo che / Non sia finita [Nadajmo se da / Nije gotovo].
Srce ove pjesme je nostalgični refren u kojem se miješaju ljubav i nemoć: Come vorrei che tu mi amassi a modo mio [Kako bih volio da me voliš na moj način]. Ljubav se doslovno topi pred očima kao snijeg na suncu (Non si sciogliesse come fa la neve al sole [Da se ne otopi kao što snijeg radi na suncu]), a on priznaje da ponovno pada u ljubomoru koju mu samo ta osoba može izazvati. Do kraja pjesme stvari postaju još dramatičnije: tvrdi da nijedna druga žena ne može izbrisati trag na jastuku (cancellare la tua impronta sul cuscino), pa čak ide toliko daleko da pomoć traži od mjeseca, ali ga i mjesec odbija. To je ona prava, otvorena talijanska melankolija koja ne skriva apsolutno ništa.