Somnolait dolazi od glagola somnoler, što znači 'dremati' ili 'biti pospan'. To je zanimljiva reč jer opisuje stanje između budnosti i sna.
U pesmi, GIMS je koristi da opiše kako njegov razum 'drema', sugerišući da je njegov um zamagljen ili da nije u potpunosti svestan, što ga čini ranjivim na negativne uticaje. Ova reč daje dubinu njegovoj borbi sa unutrašnjim demonima.
Zamisli onaj osećaj kada ti se mozak potpuno ugasi, a ti nastaviš da funkcionišeš na autopilotu. Upravo o tome peva GIMS u pesmi "Zombie". Odmah na početku suočava nas sa unutrašnjom dramom gde se razum, svest i podsvest svađaju: "Ma raison somnolait / Ma conscience me conseillait / Mon subconscient m'déconseillait" (Moj razum je dremuckao / Svest me je savetovala / Podsvest mi je odmagala). Dok se u njemu vodi pravi mali rat glasova, njegov duh jednostavno želi da pobegne ("mon esprit veut s'envoler").
Tekst je direktan i pogađa pravo u centar stanja u kom se čovek oseća prazno. Glas u pesmi ga opominje: "T'es parano / Manipulé par un autre" (Paranoičan si / Manipuliše te neko drugi) i dodaje da je postao samo senka samog sebe ("Tu n'es que l'ombre de toi-même"). Posebno je dobar momenat gde GIMS izvrće poznatu francusku izreku "L'espoir fait vivre" (Nada održava život). On na to cinično odgovara pitanjem: "Comment faire vivre? Je suis un zombie" (Kako da me održi? Ja sam zombi). Gradi život u praznini ("construis dans l'vide"), gubi konce i priznaje da se oseća kao živi mrtvac dok pokušava da skine lance koji ga koče.