Ficelles doslovno znači 'kanap' ili 'konci'. To je zanimljiva reč jer se u pesmi koristi u frazi "qui tire les ficelles", što znači 'ko vuče konce'.
Ova fraza se metaforički odnosi na nekoga ko kontroliše situaciju ili druge ljude iz pozadine, kao lutkar. U kontekstu pesme, Gims se pita ko kontroliše veštačku devojku, dajući reči dublje značenje od njenog doslovnog prevoda.
Pesma „Parisienne“ zamišlja devojku iz Pariza koja ne pada na turističke klišee. Narator želi „une Parisienne“ [Parižanku] „qui traverse au feu vert“ [koja prelazi ulicu na zeleno svetlo], ali „qui s’en fout d’la Tour Eiffel“ [koju nije briga za Ajfelovu kulu]. To je duhovit način da kaže da mu se dopada samostalna, praktična žena, a ne razglednica u ljudskom obliku. Ona je „la plus belle de mon tél’“ [najlepša na mom telefonu], ali reč „artificielle“ [veštačka] i slika telefona dodaju malo sumnje: da li je ta privlačnost stvarna ili je samo digitalna predstava? Stih „J’suis comme en laisse“ [kao da sam na povocu] pokazuje da ona ima veliku moć nad njim.
U drugom delu odnos dobija noćni, luksuzni i pomalo haotični ritam. Šetaju prema Jelisejskim poljima, ona uključuje prigušena svetla, želi ozbiljnu vezu, a narator priznaje da je s njim bila „quand c’était la misère“ [kada je bilo teško i kada nije bilo novca]. Istovremeno, policija ga je locirala, on je pijan za volanom i traži od nje da preuzme vožnju, pa romantična vožnja brzo postaje rizična scena. Pominjanje Avenue Montaigne, velikih novčanica i „Appelle les pompiers“ [pozovi vatrogasce] daje pesmi razmetljiv, skoro filmski završetak. Najzanimljivije je što njegova Parižanka nije opsednuta slavnim mestima: ona je devojka sa sopstvenim pravilima, a ne neko ko se divi gradu samo zato što je poznat.