Sehnsucht znači 'čežnja' ili 'žudnja'. To je duboka i često melankolična želja za nečim što je daleko, izgubljeno ili nedostižno. Nije samo obična želja, već snažan osjećaj koji prožima cijelo biće.
U pjesmi, Dota Kehr koristi ovu riječ kako bi opisala kako se nade i snovi (Ausstände der Sehnsucht) brzo rasprše i odnesu poput dima kada netko ode. To je ključna riječ koja dočarava tugu i prazninu koja ostaje nakon rastanka.
Dota Kehr i Gisbert zu Knyphausen u ovoj rock pjesmi vode nas ravno na željeznički peron, na ono najneugodnije mjesto za rastanke. Tekst opisuje trenutak kad netko odlazi: stisne se ruka, navuče se onaj usiljeni osmijeh (Am Bahnhof lächelt man so gut es geht [Na kolodvoru se čovjek smiješi koliko god može]), a brzi vlak odnosi sve nade. Zanimljiva je njemačka riječ D-Zug (brzi vlak), stariji izraz koji odmah stvara sliku teških vagona koji bez milosti odlaze dok ti stojiš između tračnica i gledaš u osobu oko koje ti se vrti cijeli svijet. Pjesma direktno priznaje propuštene prilike; možda se sve moglo presložiti samo jednim pogledom ili riječju, ali sad je prekasno.
Nakon odlaska, stvari postaju još teže i pomalo gorko-humorne. Pjesma kaže da ti hrana više ni ne treba jer se lako zasititi gutanjem vlastitih suza (Man wird so leicht von Tränenschlucken satt [Čovjek se tako lako nasiti gutanjem suza]). Dota i Gisbert poigravaju se i samom gramatikom kako bi opisali bol: čekati postaje „težak glagol” (Ein schweres Verbum ist das Wörtchen „warten'), a pozdrav lebe wohl (zbogom / živi dobro) zovu konačnim imperativom od kojeg nema povratka, osim poneke razglednice i debelog pisma u poštanskom sandučiću.