Kurzer Epilog Lyrics in Croatian by Dota Kehr, Rainald Grebe
Kinderspiel doslovno znači "dječja igra". To je složenica koja se sastoji od "Kinder" (djeca) i "Spiel" (igra).
U kontekstu pjesme, ovaj izraz se koristi metaforički kako bi se opisala veza ili situacija koja je nekada bila bezbrižna i jednostavna, poput dječje igre, ali je sada završila. Stih "Nun aber, da das Kinderspiel beendet" (Ali sada, kada je dječja igra završena) naglašava prijelaz iz nevinosti i lakoće u suočavanje s ozbiljnom stvarnošću, čineći je zanimljivim i emotivnim izborom.
Ova pjesma govori o ljubavi koja je dugo ostala neizgovorena. Govornik se obraća osobi koja mu se sve do kraja obraćala formalnim „Sie”, dok je šutjela na njegovo „du”, prisno „ti”. Ta razlika nije samo gramatička: između njih stoji udaljenost koju nitko ne želi prvi prijeći. Govornik čeka, pati i sluša kako druga osoba govori o rastanku, ali ne pita „zašto” ni „kamo”. Pred drugima se smije i dopušta da ga netko drugi obasipa neželjenim komplimentima, dok ona sve promatra i zna da mu zapravo nije stalo ni do koga drugog. Posebno je gorka rečenica „Ich tat so kühl” [Pravio sam se hladan]: izvana ponos i mir, a iznutra bi za jedan njezin znak pošao „u beskraj”.
Najljepši i najtužniji obrat dolazi sa sjećanjem na ljeto: „Kein Sommer war wie jener groß und klar” [Nijedno ljeto nije bilo tako veliko i vedro]. Njih su dvoje to vrijeme „protraćili glupom rukom”, kao da su se ponašali prema ljubavi kao prema dječjoj igri. Tek kad je igra završila, shvaćaju da je to bilo posljednje takvo ljeto. A čim je druga osoba otišla, počela je kiša, gotovo kao znak da kraj tek tada stvarno počinje. Završna misao je jednostavna i nemilosrdna: više se ne susrećemo s onima koji su nam bili namijenjeni. U tome je snaga pjesme: cijela velika priča o propuštenoj bliskosti stane između jednog formalnog „Vi”, jednog prešućenog „ti” i kiše nakon odlaska.
