Unendlichkeit znači 'beskonačnost'. To je moćna i poetična reč koja se ne sreće često u svakodnevnom govoru, ali nosi duboko značenje.
U kontekstu pesme, Tokio Hotel je koristi da opiše putovanje kroz vreme i prostor, naglašavajući osećaj večnosti i neprekidnosti. Stih "Noch tausendmal durch die Unendlichkeit" (Još hiljadu puta kroz beskonačnost) dočarava sliku neprestanog kretanja i nade, čineći je veoma upečatljivom rečju.
„1000 Meere“ je pesma o dvoje ljudi koji su razdvojeni ogromnom daljinom, ali odbijaju da odustanu jedno od drugog. Sve oko pripovedača deluje zaleđeno i prazno: „Die Straßen leer“ [Ulice su prazne], „Ein kalter Wind“ [Duva hladan vetar], a sunce je „erfroren“ [smrznuto]. Ipak, on nosi sliku voljene osobe u sebi i obećava: „Über tausend Meere, zurück zu dir“ [Preko hiljadu mora, nazad do tebe]. Hiljadu mora i hiljadu godina bez vremena nisu stvarna ruta, već ogromna prepreka koju moraju da pređu da bi se ponovo našli.
Najlepši deo je njihovo zajedničko poverenje: „Vertrau mir“ [Veruj mi]. Ne znaju da li je sve ispalo kako su očekivali, a puls im je „viel zu schwach“ [suviše slab], ali njihova srca ipak nastavljaju da kucaju kroz noć. Negde postoji mesto koje samo njih dvoje poznaju, a na kraju se prepuštaju jedno drugom: „Lass dich zu mir treiben“ [Pusti da te struja donese do mene]. Pesma zato zvuči kao obećanje usred beskrajnog putovanja: kada prođu kroz tamu, zvezde i beskonačnost, biće slobodni i ponovo zajedno.