Unendlichkeit znači 'beskonačnost'. To je snažna i poetska riječ koja se ne pojavljuje često u svakodnevnom govoru, ali nosi duboko značenje.
U kontekstu pjesme, Tokio Hotel pjeva o putovanju "kroz tisuću puta kroz beskonačnost" (Noch tausendmal durch die Unendlichkeit). Ova riječ savršeno dočarava osjećaj vječnosti i neprekidnog putovanja kroz vrijeme i prostor, naglašavajući snagu ljubavi koja nadilazi sve granice.
U pjesmi „1000 Meere” Tokio Hotel prikazuje noćno putovanje prema osobi koja je daleko. Ulice su prazne, svijet se ukočio, a sunce je „smrznuto”. Ipak, pripovjedač u sebi nosi sliku voljene osobe i obećava: „Über tausend Meere, zurück zu dir” [Preko tisuću mora, natrag k tebi]. Tisuću mora, tamnih godina i zvijezda koje prolaze nisu doslovna udaljenost, nego golema prepreka između dvoje ljudi. Najvažnije je da ne izgube vjeru jedno u drugo: „Wir dürfen unseren Glauben nicht verlieren” [Ne smijemo izgubiti vjeru].
Posebno je lijepo što pjesma ne nudi lako rješenje. Njihova su srca slaba, puls jedva traje, a sve je ispalo drukčije nego što su planirali. Ipak, nastavljaju kroz noć prema tajnom mjestu koje poznaju samo njih dvoje. Stih „Lass dich zu mir treiben, ich lass mich zu dir treiben” [Pusti da te struja odnese do mene, ja ću dopustiti da me struja odnese do tebe] zvuči kao predaja moru i sudbini, ali i kao uzajamno povjerenje. Na kraju ne nose sa sobom „nikoga i ništa” osim onoga što ih povezuje, a sloboda dolazi tek nakon još tog golemog, gotovo beskrajnog puta.