Prinsessoja Ja Astronautteja Lyrics in Croatian by Sanni
Astronautteja je partitivni plural od riječi "astronautti", što znači "astronaut". To je zanimljiva riječ jer se ne pojavljuje često u svakodnevnom govoru ili u popularnim pjesmama.
U kontekstu pjesme, Sanni pjeva o dječjim snovima: "Prinsessoja ja astronautteja piti meistä tulla" (Trebali smo postati princeze i astronauti). Riječ evocira osjećaj djetinjstva, mašte i neostvarenih ambicija, što je ključna tema pjesme.
Sanni u pjesmi „Prinsessoja Ja Astronautteja” („Princeze i astronauti”) spaja sjaj odraslog života s osjećajem da se obećana budućnost raspala. Na početku se pojavljuju sat na vidljivom mjestu, sjajne tenisice, društveni statusi koji „režu” poput britve i pivo za pivom, dok se dodaju nove nule. Govori se mnogo, ali pitanje ostaje vrlo izravno: „Mikä on totta, onko totta enää mikään?” [Što je istina, je li išta više stvarno?] Refren zatim suprotstavlja dječje snove stvarnosti: „Prinsessoja astronautteja / Piti meistä tulla” [Trebali smo postati princeze i astronauti], ali haljina je poderana, a osoba je u „laskuhumalassa”, stanju spuštanja nakon pijanstva ili mamurluka. Nema sreće u „onnellu”, nazivu koji ovdje zvuči kao zamišljena zemlja sreće, dok se ljubav traži „kao mladenka haljinu” [kao što mladenka traži haljinu].
Najzanimljiviji je zahtjev: „Ota mut syliin, pitele, mut älä omista” [Uzmi me u zagrljaj, drži me, ali nemoj me posjedovati]. Bliskost da, vlasništvo ne. Ljubav se jednom koristi pa sprema u ormar, a očaj održava zanimanje, što je namjerno neugodno i pomalo zajedljivo. Vrijeme zatim prolazi kroz sitne slike: nekad su se jele palačinke, a sada se broje kalorije; u ljeto 1996. dijete je s ogrebanim koljenima plakalo u pješčaniku, dok je majka lijepila flaster i govorila: „Anna mä puhallan” [Daj, ja ću puhati]. Ponavljanje pitanja „Kuka puhaltaa nyt?” [Tko će sada puhati?] pretvara dječju utjehu u pitanje za odraslu osobu koja više ne zna tko će je zaštititi.
