Viima se odnosi na hladan, oštar vjetar, često povezan s jeseni ili zimom. Nije samo običan vjetar (tuuli), već ima konotaciju prodornosti i neugodnosti.
U pjesmi,
Sanni u ovoj pop pjesmi pogađa točno onaj čudni, neugodni trenutak kad sretneš bivšeg partnera na cesti i shvatiš da gledaš potpunog stranca. Sve počinje bezazlenim razgovorom: kaže mu kako izgleda isto, ali glas mu zvuči drukčije (äänessäs on jotain uutta [u tvom glasu ima nečeg novog]). Iako je lijepo popričati nakon dugo vremena, stvarnost brzo udara u glavu. Sve je drukčije jer kupuju božićne darove za neke druge ljude (Ostetaan joululahjat jollekkin toiselle [Kupujemo božićne darove nekome drugome]), a ona više nema namjeru trčati za njim kad se okrene i ode.
Finska jesen u pjesmi nije nimalo romantična. Sanni postavlja scenu na vjetrovite ulice Helsinkija pune smeća u hladnom studenom (Marraskuun viima vasten puhaltaa / Helsingin kadut tulvii roskaa [Vjetar u studenom puše ravno u lice / Ulice Helsinkija pune su smeća]). Vidi da joj se smrzavaju kosti, ali on joj više ne nudi svoju jaknu. To je savršen, hladan detalj. Može ju dopratiti do zgrade, ali ulaska u stan nema (Voit saattaa kotiin, muttet pääse enää sisälle [Možeš me otpratiti do kuće, ali više ne ulaziš]). Granica je jasna: stare se rane ne liječe ponovnim otvaranjem, pa je najbolje samo se okrenuti i otići.