Gelosia znači 'ljubomora'. To je snažna emocija koja se često doživljava u romantičnim vezama, a u italijanskoj kulturi može imati i strastvenu, pa čak i posesivnu konotaciju.
U pesmi, pevač kaže: "Sei la mia gelosia, sei passione, dolore e follia" (Ti si moja ljubomora, ti si strast, bol i ludilo). Ovde se ljubomora ne predstavlja nužno kao negativna osobina, već kao deo intenzivne i sveobuhvatne ljubavi koju oseća prema osobi, naglašavajući dubinu i složenost njihovog odnosa.
U pesmi „Rossetto E Caffè“, Sal Da Vinci nas vodi kroz burnu noć ispunjenu čežnjom i kajanjem. Čini se da je proveo veče sam ili u društvu, pijući i pokušavajući da zaboravi, ali sve što želi je da čuje nju: „Ho bisogno, adesso, di sentire te“ [Sada moram da te čujem].
On se nada da se ona neće naljutiti na njega kao ranije, ali ga želja za njom tera da je ponovo pozove. Govori joj da je tu za nju svake noći: „Tu chiama e ije corr addu te“ [Ti zovi i ja ću doći kod tebe]. Njegove usne sada imaju ukus nje, „slatko-gorak ukus između karmina i kafe“, što je tako živopisna slika! Ona je njegova ljubomora, strast, bol i ludilo. Čak i mesec, pre nego što zađe, želi da je vidi ponovo njegovu. Pesma se završava ponavljanjem te slatko-gorke mešavine ukusa i osećanja, pokazujući koliko je duboko zaljubljen.