Reč "Karolinen" se odnosi na vojnike švedskog kralja Karla XII (Karl XII) iz 17. i 18. veka. Ovi vojnici su bili poznati po svojoj izuzetnoj disciplini, hrabrosti i religioznoj posvećenosti.
U kontekstu pesme, "Karolinen" nije samo istorijski termin, već i simbol nepokolebljive vere i odlučnosti. Pesma opisuje njihovu molitvu i spremnost da se suoče sa smrću za svoju veru i kralja, čineći ovu reč ključnom za razumevanje teme i atmosfere pesme.
„Karolinens Bön“ prikazuje vojnika koji izvan granica Švedske ide u bitku kao „soldat i Jesu namn“ [vojnik u Isusovo ime]. Karolinen ne ulazi u borbu zbog lične slave: on polaže život „för sin konung och fosterland“ [za svog kralja i otadžbinu], dok se istovremeno oslanja na Božju volju. Slika je vrlo direktna: vojnici marširaju u stroju, prolaze kroz kišu metaka i nastavljaju sve dok neprijatelju ne vide „vitögat“ [beli deo oka, odnosno dok mu se ne približe sasvim]. Hrabrost ovde nije odsustvo opasnosti, već odluka da se ide napred iako je smrt pred njima.
Najzanimljiviji deo je molitva „Fader Vår“ [Oče naš], koja se ponavlja kao vojnička molitva pred juriš. Stih „Ske din vilja“ [Neka bude volja tvoja] povezuje veru sa spremnošću na žrtvu, dok „Herren har dömt“ [Gospod je presudio] zvuči kratko, strogo i pomalo zastrašujuće. Pesma tako spaja moral, religiju i bratstvo: vojnici se drže zajedno, zaboravljaju strah i marširaju pod podignutom zastavom kraljeve vojske. Reč „karolinen“ ovde označava tog vojnika iz kraljeve vojske, a ne ime jedne osobe.