Eigenarten znači 'osobitosti' ili 'posebnosti'. To je zanimljiva riječ koja se ne pojavljuje često u svakodnevnim pjesmama, a odnosi se na jedinstvene karakteristike ili navike neke osobe.
U ovoj pjesmi, Max Raabe pjeva o prihvaćanju i razumijevanju međusobnih "Eigenarten" – i onih čudnih i onih lijepih. To naglašava dubinu odnosa gdje se partneri vole unatoč svim svojim manama i vrlinama, čineći riječ vrlo dirljivom i relevantnom za temu pjesme.
U pjesmi se osoba obraća nekome tko joj je jako važan i gotovo moli za malo bliskosti: „Willst du mir nicht ans Herz gehen?“ [Zar mi nećeš dirnuti u srce?]. Izraz ans Herz gehen ne znači doslovno ići prema srcu, nego duboko nekoga dirnuti i postati mu posebno važan. Slijedi jednostavna, topla želja: zagrljaj će ih ponovno ugrijati, a druga bi osoba trebala vidjeti njezinu bol. Pomalo je duhovita slika „Mein Glück macht Inventur“ [Moja sreća radi inventuru], kao da sreća provjerava što joj je još ostalo na zalihi.
Ovo je pjesma o odnosu u kojem se dvoje ljudi prihvaća bez uljepšavanja. „Lass mich nicht allein“ [Ne ostavljaj me samog] zvuči izravno, dok „Der Rest ist mir egal“ [Za ostalo me nije briga] pokazuje da su povjerenje i međusobna vjernost važniji od svega drugog. Oni dobro poznaju svoje „Eigenarten“ [posebnosti, čudne navike], kao i svađe i pomirenja, pa se čvrsto drže jedno drugoga. Najljepša je možda njegova čvrsta odluka: „Ich würde ewig auf dich warten“ [Čekao bih te zauvijek].