Dança Da Solidão Lyrics in Croatian by Marisa Monte, Paulinho Da Viola
Camélia je portugalska riječ za cvijet kamelije. To je prekrasna i pomalo neobična riječ za pjesmu, što je čini zanimljivom.
U kontekstu pjesme, stih "Camélia ficou viúva" (Kamelija je postala udovica) daje cvijetu ljudsku karakteristiku, stvarajući snažnu metaforu za tugu i gubitak. Ova personifikacija dodaje dubinu i poeziju tekstu, čineći je nezaboravnom riječju.
„Dança Da Solidão” znači „Ples samoće”, a pjesma taj naslov pretvara u refren koji se stalno vraća: „Desilusão, desilusão / Danço eu, dança você / Na dança da solidão” [„Razočaranje, razočaranje / Plešem ja, plešeš ti / U plesu samoće”]. Samoća ovdje nije tiha praznina. Ona je „lava que cobre tudo” [„lava koja sve prekriva”], a u ustima ostavlja gorčinu i osmijeh sa „zubima od olova”. Slika je pomalo pretjerana, gotovo crnohumorna, ali jasno pokazuje koliko razočaranje pritišće osobu koja šuti i pleše u njegovom ritmu.
Pjesma zatim niže kratke sudbine: Camélia je ostala udovica, Joana se zaljubila, a Maria je pokušala oduzeti si život zbog ljubavi. Otac pripovjedaču govori: „Meu filho, tome cuidado” [„Sine moj, pazi”], pa se prošlost stalno vraća dok razmišlja o budućnosti. U zoru prsti prelaze preko viole, dok on gleda puni mjesec. Ipak, posljednja slika otvara tračak nade: postoji „uma fonte de água pura” [„izvor čiste vode”], a tko popije tu vodu, više neće imati gorčinu. U pjesmi se tako uz samoću pojavljuju ljubav, gubitak, sjećanje i mogućnost olakšanja, sve kroz jednostavne, snažne slike. Marisa Monte izvodi je s Paulinhom da Violom, a njihova izvedba daje ovom neobičnom „plesu” dodatnu bliskost.
