Labirinto znači 'lavirint'. To je reč koja odmah dočarava sliku složenosti i zbunjenosti.
U pesmi, Laura Pausini peva o „labirintu nostalgije“ („labirinto della nostalgia“), koristeći ovu reč da opiše kako je teško osloboditi se uspomena i osećanja iz prošlosti. To je snažna metafora za zarobljenost u sopstvenim sećanjima.
U pesmi "Strani Amori", Laura Pausini nas vodi kroz složeni svet mladalačkih ljubavi koje su, iskreno, prilično haotične! Počinje sa priznanjem: "Mi dispiace devo andare via / Ma sapevo che era una bugia" [Žao mi je, moram da idem / Ali znala sam da je to bila laž], što odmah postavlja ton razočaranja i samosvesti. Ona opisuje gubljenje vremena na nekoga ko obećava, ali se nikada ne menja, i to je nešto sa čime se mnogi mogu poistovetiti. Te "čudne ljubavi" nas, kako kaže, dovode u nevolje, ali u stvari, mi smo ti koji ih stvaramo – "Ma in realtà / Siamo noi" [Ali u stvarnosti / Mi smo ti].
Ova pesma je kao dnevnik o čekanju pored telefona, svađanju, osećaju knedle u stomaku i usamljenosti. "Strani amori che / Fanno crescere / E sorridere / Fra le lacrime" [Čudne ljubavi koje / Čine da rastemo / I smejemo se / Kroz suze] – zar to nije istina? To su ljubavi koje nas uče, donose i radost i bol, i ostavljaju nam stranice za pisanje, snove i modrice za deljenje. Na kraju, ona donosi odluku: "Mi dispiace devo andare via / Questa volta l'ho promesso a me / Perché ho voglia di un amore vero / Senza te" [Žao mi je, moram da idem / Ovog puta sam obećala sebi / Jer želim pravu ljubav / Bez tebe]. To je moćna poruka o pronalaženju snage da se ode iz nečega što više ne služi, u potrazi za nečim iskrenijim. Prava himna za sve koji su se ikada osećali izgubljeno u lavirintu nostalgije!