Aplaudir znači "aplaudirati" ili "pljeskati". To je zanimljiv izbor jer se ne odnosi samo na fizički čin aplaudiranja, već i na traženje odobravanja ili priznanja.
U pesmi, stih "Ninguém veio aqui pra te aplaudir" (Niko nije došao ovde da ti aplaudira) nosi poruku da ne treba da živiš da bi udovoljio drugima ili tražio njihovo odobravanje. To je podsetnik da budeš svoj i da ne brineš o tuđim očekivanjima, što je snažna i osnažujuća poruka.
„Reggae Bom“ je pesma o tome da niko ne mora da radi ono što ne želi. Pripovedač to kaže sasvim direktno: „Você não precisa fazer o que não quiser“ [Ne moraš da radiš ono što ne želiš]. Tu je i pomalo drska rečenica „Ninguém veio aqui pra te aplaudir“ [Niko nije došao ovde da ti aplaudira], kao podsećanje da ne treba živeti čekajući tuđe odobravanje. Kada kaže „Não me olhe com esses olhos de quem nunca me viu antes“ [Ne gledaj me tim očima kao da me nikad ranije nisi video], čuje se osećaj prepoznavanja uprkos tuđoj distanci: on tvrdi da je već bio tu, čak i pre nego što ga je druga osoba zaista primetila.
U drugom delu neko obećava povratak: „Diz que vai voltar, traz contigo aquele reggae bom“ [Reci da ćeš se vratiti, ponesi sa sobom onaj dobar rege]. „Reggae bom“ ovde zvuči kao konkretna radost koju ta osoba donosi sa sobom, možda muzika, možda raspoloženje povezano s njom. Ali pripovedač ne sedi besposleno i ne čeka: „Mas não vou ficar parado, amor“ [Ali neću samo stajati, ljubavi]. „Cê“ u stihu „esperando 'cê chegar“ [čekajući da stigneš] skraćeni je, razgovorni oblik reči „você“, što pesmi daje opušten, svakodnevni ton. Čak i dok govori „Talvez seja cedo demais sair antes do sol sair“ [Možda je prerano otići pre izlaska sunca], on kaže: „Eu não tenho medo, não mais“ [Više se ne plašim].