Bråddjup doslovno znači 'ponor' ili 'provalija'. To je snažna i slikovita riječ koja se ne pojavljuje često u svakodnevnom govoru ili pjesmama.
U ovoj pjesmi, Kent koristi riječ "bråddjup" kako bi opisao kraj svijeta, gdje se njihova stvarnost završava u ponoru. Metaforički, to može predstavljati osjećaj beznađa ili kraj jedne ere, čineći je vrlo upečatljivom i zanimljivom riječju za učenje.
„Allt Har Sin Tid“ znači „Sve ima svoje vrijeme“. Pjesma počinje prizorom Stockholma: nebo prelazi iz „pocrnjelog srebra“ u „crveno zlato“, a kasnoljetna kiša pada nad Karlbergom, četvrti i parkom u gradu. Govornik ide preko mosta prema Fridhemsplanu, dok se njihov svijet završava na rubu ponora. Stockholm je nazvan „našom posljednjom stanicom, našim ciljem“, a zatim dolazi vrlo ljudska isprika: „Förlåt för allt jag aldrig sa“ [Oprosti za sve što nikad nisam rekao]. Kao da se kraj približava, ali ono neizgovoreno još uvijek pritišće.
Središnji refren niže jednostavnu životnu filozofiju: „En sak i taget, allt har sin plats“ [Jedna stvar po jedna, sve ima svoje mjesto] i „En sak i taget, allt har sin tid“ [Jedna stvar po jedna, sve ima svoje vrijeme]. Graditi i rušiti, plakati i smijati se, šutjeti i govoriti, voljeti i mrziti, imati i izgubiti, sve pripada nekom trenutku. Ipak, pjesma nije mirna lekcija o prihvaćanju. Tu su osmijesi koji ubijaju, pogoci koji uvijek pogađaju ravno u srce, limuzina koja radi u praznom hodu i „slatki život“ koji ne čeka. Osoba koju govornik najviše voli na Zemlji istodobno je njegov najbolji prijatelj, dok je on „lost in space“ [izgubljen u svemiru], pred ogromnim prostorom. Dijamanti koji sjaje kao mrtve zvijezde daju završetku sjajnu, pomalo nestvarnu sliku: čak i kad je sve golemo, hladno i nesigurno, „vi imate svoje vrijeme“.