Мерехтить [merehtyt] znači „treperi” ili „svjetluca”, odnosno povremeno slabi i ponovno se pojavljuje poput titrajućeg svjetla. To je slikovita i pomalo rijetka riječ koja pjesmi daje poetičnu atmosferu.
U stihu «Знову в дитячих очах мерехтить тривога» [Znovu v dytiachykh ochakh merehtyt tryvoha] znači da se „u dječjim očima ponovno nazire tjeskoba”. Riječ snažno dočarava kako se strah pojavljuje u njihovu pogledu, poput bljeska koji se ne može sakriti.
„Changes” govori o promjeni koja ne počinje u vremenu ni u svijetu oko nas, nego u nama. Rečenica „No we can't change the weather” [Ne možemo promijeniti vrijeme] odmah postavlja granicu, a zatim dolazi odgovor: „But we can change our hearts” [Ali možemo promijeniti svoja srca]. Ljudi pokušavaju zajedno „udariti na sat” prije nego što se raspadnu, ustati dok padaju i posaditi cvijeće u zemlju. Slika je istodobno nježna i odlučna: cvijeće raste uz molitvu bogovima dobra i zla, dok se pripovjedač bori da „prekine kletvu” i provuče konac kroz iglu koju čvrsto drži u rukama. Kao da se velika, gotovo nemoguća promjena mora izvesti sasvim ručno, korak po korak.
Ukrajinski dio donosi slobodu, rat i strah djece bez uljepšavanja. Govori o vjeri u slobodu koja privlači, o bombama i obrani, te o minama koje ljudi „sade u vrtu”, što je crna, bolna ironija: vrt bi trebao biti mjesto života, a ovdje je opasan zbog rata. Pitanje „Хто покаже нам шлях, що веде до бога” [Tko će nam pokazati put koji vodi Bogu?] ponavlja se uz sliku tjeskobe koja ponovno treperi u dječjim očima. Ipak, pjesma ne ostaje samo u očaju. „Give my all down to the wire” [Dat ću sve do posljednjeg trenutka] i „I guess I need to stay in love” [Valjda moram ostati u ljubavi] zvuče kao osobna odluka: slijediti nekoga, tražiti slobodu i vjerovati da se prokletstvo može prekinuti, čak i kad je put do odgovora nejasan.