Sehnsucht se prevodi kao 'čežnja' ili 'žudnja'. To je duboka, često melanholična želja za nečim što je daleko, izgubljeno ili nedostižno. Nije samo obična želja, već snažna emotivna čežnja koja prožima celo biće.
U pesmi, Dota Kehr koristi ovu reč da opiše kako se naša čežnja raspršuje i odnosi poput dima kada neko ode. Ona peva o tome kako su „Außenstände unserer Sehnsucht“ (dugovanja naše čežnje) odnesena brzim vozom, što stvara sliku neispunjenih želja i propuštenih prilika koje nestaju sa odlaskom voljene osobe. Ova reč je ključna za razumevanje emotivne težine pesme.
Ova pesma je duet koji opisuje jedan od najtežih trenutaka: rastanak na železničkoj stanici. Dota i Gisbert pevaju o tome kako se dvoje ljudi pozdravljaju, rukuju i "Am Bahnhof lächelt man so gut es geht" (Na stanici se smeješ najbolje što možeš). Pesma opisuje osećaj kada stojiš na peronu dok tvoja voljena osoba odlazi vozom, a sa njom i tvoje srce, koje "treibt sich irgendwo allein herum" (luta negde samo).
Nakon odlaska, sve se menja. Svaki dan je podsetnik, a tuga postaje skoro fizička: "braucht man nichts zu essen / Man wird so leicht von Tränenschlucken satt" (ne treba ti hrana / tako se lako zasitiš gutanjem suza). Pesma se završava pametnom igrom reči, opisujući kako je "warten" (čekati) težak glagol, a "lebe wohl" (zbogom) konačni imperativ. To je iskren pogled na bolnu tišinu i prazninu koja ostaje kada neko ode.