Riegel znači „zasun“ ili „reza“, odnosno mehanizam koji zaključava vrata. U pesmi se koristi poetski i preneseno: „Da se zasun stavlja pred moja vrata“, što dočarava emocionalnu zatvorenost i nemogućnost da se dopre do nečijih osećanja. Ovo je upečatljiva reč jer spaja konkretnu sliku zaključanih vrata sa skrivenom unutrašnjom tugom.
U pesmi „Blatt Im Wind“ Dota Kehr govori glasom osobe koja voli duboko, ali ne ume da izgovori ono najvažnije. Ona moli voljenog da joj dopusti da čuje njegovo srce: „Lass mich das Pochen deines Herzens spüren“ [Daj mi da osetim kako tvoje srce kuca]. Dok on otvara „geheime Türen“ [tajna vrata], pred njenim sopstvenim vratima kao da stoji zasun. Njena osećanja ostaju zarobljena: ne može da ih prizna rečima, a suze joj „bleiben ungeweint“ [ostaju neisplakane].
Najviše boli paradoks na kraju: ista sila koja je dvoje ljudi spojila od početka jednog dana će ih razdvojiti. Zato ona „All meinen Schmerz ertränke ich in Küssen“ [svu svoju bol utapam u poljupcima], dok svoju tajnu nosi „wie ein Kind“ [kao dete], nežno i nemoćno. Slika „Ich bin ein Blatt, zu früh vom Baum gerissen“ [ja sam list prerano otrgnut sa drveta] daje pesmi osećaj naglog odvajanja, kao da ljubav nije završena zato što je nestala, već zato što je nešto jače neizbežno. A poslednje pitanje, „Ob alle Liebenden so einsam sind?“ [Da li su svi zaljubljeni tako usamljeni?], ostaje otvoreno i pomalo brutalno iskreno.