Kinderspiel doslovno znači „dečija igra“. To je složenica koja spaja „Kinder“ (deca) i „Spiel“ (igra), a koristi se za opisivanje nečega što je lako ili beznačajno, poput dečije igre.
U kontekstu pesme, ovaj izraz je posebno zanimljiv jer se koristi metaforički. Pevačica kaže: „Nun aber, da das Kinderspiel beendet / Begreifen wir, dass es der letzte war“ (Ali sada, kada je dečija igra završena / Shvatamo da je to bio poslednji put). Ovde „Kinderspiel“ označava period neozbiljnosti ili naivnosti u vezi, čiji je kraj doneo bolno shvatanje da je to bio poslednji put da su bili zajedno. To je reč koja nosi duboku emotivnu težinu i nagoveštava prelazak iz bezbrižnosti u suočavanje sa realnošću.
Nemica Dota Ker (Dota Kehr), u saradnji sa Rajnaldom Grebeom (Rainald Grebe), u numeri „Kurzer Epilog” donosi pravi mali gorko-slatki šanson o propuštenim prilikama i ponosu koji sve pokvari. Ceo tekst se vrti oko dvoje ljudi koji su se držali distance čak i kada je bilo očigledno šta osećaju: „Du hast mir bis zuletzt noch „Sie' gesagt und schwiegst per „du'” („Do samog kraja si mi govorio 'Vi', a ćutao na 'ti'”). Ta igra formalnosti i hladnoće bila je samo štit — dok je jedno trpelo i učilo da čeka, drugo je mirno posmatralo i na kraju najavilo odlazak.
Posebno je upečatljiv kontrast između spoljnog sveta i onoga što se stvarno dešava unutra. Pevačica priznaje da se smejala sa drugima i primala neželjene komplimente, ali da joj ni do koga zapravo nije bilo stalo. Priznaje sopstvenu grešku bez ulepšavanja: „Wir haben ihn mit dummer Hand verschwendet” („Glupom rukom smo ga protraćili”), govoreći o savršenom letu koje je nepovratno prošlo. Čim je ta osoba otišla, počela je kiša, ostavljajući jasan i pomalo surov zaključak: „Weil wir nie wieder denen begegnen / Die für uns ausersehen sind” („Jer nikada više nećemo sresti one / koji su nam bili suđeni”).