Bagliori znači „bljeskovi“ ili „sjajevi“, odnosno kratki, iznenadni odsjaji svetlosti. U pesmi se pojavljuje u stihu „Sono bagliori, non è oro“ („To su samo bljeskovi, nije zlato“), kao poetska metafora za nešto što na trenutak deluje sjajno i dragoceno, ali zapravo nema trajnu vrednost.
Annalisa u pesmi „Sinceramente“ govori iz nemirnog, protivrečnog mesta: budi se posle samo jednog sata, ne može ponovo da zaspi i oseća se kao da je prošla kroz „otto lune nere“ [osam crnih meseca], dok je osoba kojoj se obraća deveta. Kada je pitaju za istinu, ona se dvoumi između „quella più poetica“ [one poetičnije] i iskrenog odgovora. Najjači deo je refren: „Sinceramente quando piango“ [Iskreno, kada plačem]. Ona se ponekad skriva, drhti, pravi „un passo avanti e uno indietro“ [jedan korak napred i jedan nazad], ali jasno kaže da ne želi da povredi sebe niti da umre. To je važna, direktna granica usred velikog emotivnog haosa.
Slike u pesmi su pomalo nadrealne i namerno preterane: ponovo je „sotto un treno“ [pod vozom], što ovde zvuči kao idiom za osećaj da je potpuno pregažena problemima, a iza sebe ostavlja „dei chiari di luna“ [mesečinu, odnosno blede tragove lepih trenutaka]. Druga osoba „gasi cigarete na plavom somotu“, prvo je pušta da potone, pa je zatim podigne. Posle svega ona šalje samo kratku poruku, možda svega dve reči: „Sinceramente tua“ [Iskreno tvoja]. Lepota pesme je u tome što ta završna nežnost ne rešava prazninu: „sono solo parole“ [to su samo reči], ali ih ona ipak šalje.