Ghiacciai znači 'glečeri'. To je reč koja se ne sreće često u svakodnevnom govoru ili u popularnim pesmama, što je čini zanimljivom i jedinstvenom.
U pesmi, Annalisa peva: "Siamo dentro i ghiacciai" (Mi smo unutar glečera). Ova metafora stvara snažnu sliku hladnoće, udaljenosti ili možda osećaja zarobljenosti u teškoj situaciji, dodajući dubinu emotivnom pejzažu pesme.
„Dieci“ Annalise liči na noć posle raskida u kojoj se granica između poslednjeg puta i sledećeg poslednjeg puta stalno pomera. Pripovedačica ne zna šta je obećala, pita drugu osobu da joj kaže šta nije u redu i priznaje da joj nedostaje ono što je izgubila. Slika je pomalo haotična i baš zato zabavna: „Siamo dentro i ghiacciai“ [Nalazimo se unutar glečera], „Dieci bocche sul mio cocktail“ [Deset usta na mom koktelu], večera uz vino u krevetu, a zatim „vestiti fuori posto“ [odeća koja nije na svom mestu] i spavanje na parkingu. Izraz „baci francesi delivery“ [francuski poljupci dostavljeni kao hrana] namerno zvuči luckasto, kao da se čak i nežnost naručuje za poneti.
Refren donosi subotnju kišu, hladan povratak kući i poslednji poljubac na ulici. „L’ultima volta è sacra“ [Poslednji put je svet] znači da se taj oproštaj ne može tek tako odbaciti, čak i kada se ponavlja: „Dieci ultime volte“ [Deset poslednjih puta]. Rečenica „sono fuori da me“ [van sebe sam] govori o potpunoj rasejanosti, dok kuća nema „niente di te“ [ništa od tebe]. Ipak, osoba treba da se javi za sat vremena, jer možda će biti potreban još jedan susret. Pesma zato ne nudi uredan kraj. Više liči na poruku poslatu tokom pljuska, između „ne čekam te“ i priznanja: „Ho bisogno di quello che ho perso“ [Treba mi ono što sam izgubila].