Ghiacciai znači 'glečeri'. To je reč koja se ne sreće često u svakodnevnom govoru ili u popularnim pesmama, što je čini zanimljivom i jedinstvenom.
U pesmi, Annalisa peva: "Siamo dentro i ghiacciai" (Mi smo unutar glečera). Ova metafora stvara snažnu sliku hladnoće, udaljenosti ili možda osećaja zarobljenosti u teškoj situaciji, dodajući dubinu emotivnom pejzažu pesme.
Znaš onaj osećaj kada znaš da je vezi kraj, ali nikako da stavite tačku? Upravo o tome peva italijanska pop zvezda Annalisa u pesmi "Dieci". Umesto čistog reza, ona i njen bivši upadaju u beskonačnu zamku opraštanja: „Perché l'ultima volta è sacra” (Jer je poslednji put svetinja) i „Serviranno ancora dieci ultime volte” (Trebaće nam još deset poslednjih puta). Kroz celu pesmu se smenjuju scene haosa i nostalgije: večera uz vino na krevetu, spavanje na parkingu i dramatične svađe po stanu. Nema tu nikakve bajke, što ona i sama priznaje rečima „Non fanno l'amore nei film” (Ne vode ljubav kao u filmovima).
Posebno je zanimljiv stih „Merito caffellatte corretto” (Zaslužujem kafu s mlekom začinjenu alkoholom). U Italiji, reč corretto znači doslovno „ispravljeno”, ali kada je naručiš uz kafu, to znači da u nju dodaju kap žestokog pića, najčešće grapu ili sambuku. Annalisa time duhovito i direktno poručuje da joj posle svih ovih drama treba nešto jače da preživi dan. Iako napolju pljušti kiša na hladnu subotu dok se ona pita „Me lo dici cos'hai” (Hoćeš li mi reći šta ti je), pesma nosi onaj pravi, zarazni italijanski pop ritam koji te tera da pevaš iz sveg glasa čak i dok se sve raspada.