Malamente je zanimljiva riječ jer se ne prevodi samo kao 'loše', već nosi i konotaciju 'zločesto' ili 'na zao način'. To je riječ koja se često koristi u flamenku i andaluzijskom dijalektu, što joj daje poseban kulturni prizvuk.
U pjesmi, Rosalía je koristi kako bi opisala osjećaj predosjećaja nečeg lošeg, nečega što je 'u mislima' i što se događa na 'zao način'. Ponavljanje riječi naglašava tu nelagodu i sudbinu, čineći je ključnom za razumijevanje atmosfere pjesme.
Znaš onaj osjećaj kad točno vidiš da stvari idu u propast, ali svejedno srljaš ravno unutra? Upravo to radi španjolska pjevačica ROSALÍA u ovoj pjesmi. Već na samom početku staklo puca pod nogama: Ese cristalito roto / Yo sentí como crujía (To slomljeno staklo / osjetila sam kako škripi), a ona priznaje da je znala da će se razbiti prije nego što je uopće palo na pod. Atmosfera je jeziva, stubišno svjetlo treperi, a neka gatara joj otvoreno savjetuje da ostane doma jer se noć čudno zakuhala (Me lo dijo esa gitana / Mejor no salir a verla – Rekla mi je ta Romkinja / Bolje ne izlaziti van gledati je). Čak sanja i most koji se ljulja što ga više pokušava prijeći. Refren to siječe bez imalo okolišanja: Malamente (Loše, opako) i ponavlja kako je sve muy mal (vrlo loše).
Ali pazi obrat pred kraj, tu pjesma postaje odlična. Iako noć ne sluti na dobro, ona ipak izlazi van: Voy a salir pa' la calle (Izaći ću na ulicu). Pritom koristi izraz undivé, što je andaluzijska i romska (kalo) riječ za Boga. Stavlja zlatne kolute na ruke i koralje na kožu kao zaštitu od loše sreće i zaziva više sile da je sačuvaju. Cijeli taj mračni predosjećaj na kraju ima vrlo jasan cilj: presjeći vezu s nekim tko joj ne valja. Zadnji stih prije refrena pogađa ravno u metu: No voy a perder ni un minuto en volver a pensarte (Neću izgubiti ni minute misleći opet na tebe). Ide ravno u opasnost, ali s nakitom kao štitom i bez trunke žaljenja.