Полнеба doslovno znači 'pola neba'. To je zanimljiva složenica koja stvara živopisnu sliku.
U kontekstu pjesme, Zemfira pjeva "В полнеба гроза", što znači 'Oluja je na pola neba'. Ova fraza dočarava osjećaj nadolazeće drame ili promjene, savršeno se uklapajući u melankoličnu atmosferu pjesme i iščekivanje snijega.
U ovoj kratkoj, snježnoj priči pripovjedačica nekoga vidi i čuje, iako ta osoba trči prema njoj „по крышам“ [preko krovova]. Nebo je ispunjeno grmljavinom „в полнеба“ [preko pola neba], a vrijeme se rasteže do „полжизни назад“ [prije pola života]. Zatim dolazi pomalo neobičan, nježan poziv: „Отдай мне своё сердце“ [Daj mi svoje srce], „Садись, и будем ждать“ [Sjedni, pa ćemo čekati]. Čekati što? Snijeg, naravno. Upravo ta jednostavna rečenica „Когда снег начнётся“ [Kad počne snijeg] daje pjesmi osjećaj susreta koji se stalno približava, ali još nije stigao.
Drugi dio zvuči prisnije. Pripovjedačica traži: „Скажи мне свои тайны“ [Reci mi svoje tajne] i pita „где тебя искать“ [gdje da te tražim] ako snijeg počne. Snijeg je ovdje više od vremenske pojave: on je znak po kojem će prepoznati pravi trenutak i možda pronaći tu osobu. Tekst ostaje namjerno fragmentaran, s ponavljanjem „Я вижу тебя“ [Vidim te], pa pjesma djeluje kao razgovor s nekim tko je blizu u mašti, sjećanju ili iščekivanju, dok iznad svega traje grmljavina i dolazi snijeg.