Boso znači 'bosonog'. To je jednostavna, ali snažna riječ koja se rijetko koristi u svakodnevnom govoru, a u ovoj pjesmi nosi duboko simbolično značenje.
U kontekstu pjesme, 'ići boso' predstavlja oslobađanje od materijalnih stvari i povratak prirodi ili duhovnosti. Pjevač se oprašta od svih svojih stvari i odlučuje ići 'boso', što simbolizira jednostavnost i slobodu.
„Boso” je pjesma o stvarima koje su nekada bile korisne, a sada su odložene: „Nieużyty frak” [neiskorišten frak], „Dziurawy płaszcz” [rupičasti kaput], „Znoszony but” [iznošena cipela] i „Zapomniany szal” [zaboravljeni šal]. Svaka od njih kao da još sanja o tome da bude moderna i ponovno potrebna. U tome ima nečeg pomalo smiješnog i tužnog: odjeća čeka svoju posljednju priliku, dok se gomila sve više povećava.
Tada pjesma prelazi iz svakodnevnog nereda u razmišljanje o odlasku. Pripovjedač kaže: „I dopiero gdy zawoła Bóg” [i tek kad Bog pozove], oprostit će se od svih tih stvari i ponovno „pójdę boso” [ići ću bos]. Vrata će se zatvoriti za njim, a on neće ponijeti ništa: „Nie zabiorę nic” [neću ponijeti ništa]. Naslov zato doslovno znači „Bos” ili „Ići ću bos”, a ponavljanje tog izraza zvuči poput jednostavne odluke: na kraju ostavljamo frak, kaput, sat, kišobran i cijelu gomilu odloženih predmeta, pa odlazimo praznih ruku.